HAVA

Zadovoljstvo prolaznog dana

U kojem srecu tarzih

Ostade na dusi samo kao rana

I razlog sto lice suzom skvasih...

"...pusta kuca, srce se stuzilo..."

I ne bila pusta nakon sto iz nje ode dragi joj gost.

Srce se stuzilo...naviklo je ono na post...

Pa kad ode onaj cijim prisustvom su sejtani u lance baceni

Kad u zavodjenje srca slaba budu vraceni

Kako srce svoj post da zadrzi

Kako da mu on od dunjaluckih ljepota bude drazi...

"...bajram dodje, mirisu avlije..."

Nejma sad onog mirisa koji je svaku avliju znao obuzeti

Nejma onog behara, u srcima sakrivena, koje zna zamirisati

Nejma onog osmijeha sa suzom u oku

Nejma snazne ruke koja miluje slabasnu ruku...

Gdje se izgubilo ono bogastvo bez zlatnog sjaja

Gjde je nestala veza...ona jedina koja ljude spaja...

"...Dzennetlije putuju, svom se dostu raduju..."

"A ti, o duso smirena, Gospodaru svome vrati se zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa udji medju robove Moje, i udji u dzennet Moj."

 ( Al-fagr, 27-30 ajet )

Cekajuci svoj red...pripremam odgovore

Ali kako cu za protraceni zivot

Kako za svoje grijehe naci izgovore...

A zar se izgovori naci mogu

Ne podmeci sam sebi nogu...

Zar konacni ispit nije pred Sveznajucim

Zar da se lazima okoristis pred Njim.

Pun grijeha svojih...sam sebi predat...

Ne pitam se gdje je moje celjade

Gdje su mi roditelji...gdje mi je brat

Ova ledja nose jade

Sve je to zbog nepravde

Koju sam sebi ucinih....a uputise me dobri ljudi

Da se imanom napune moje grudi

Ucise me svakim danom

Ali se moje grudi zaodjenuse dunjalukom

Zato se sad sa tertom druzim

Da se u vatri uzarenoj przim

Sprijeciti moze samo Allahu-l-'Azim...

Tezak li je ovaj dan...kajanje mi moje ne pomaze

Uzvikivanje moje o Boze, o Boze...

Vakta je za to dovoljno bilo

Sad snosi teret sto se ono zabadava dalo...

Tezak li je i starsan ovaj dan...kad je puna vreca grijeha

Istina je velika ovaj dan...

Kamo srece da sam imao vise straha

Od polganja racuna...pred Sveznajucem...na Sudnji dan...

Molimo te Allahu milostivi da u zaborav ne dajemo istinu....istinu da cemo se pred Velicinom Tvojom svi sakupiti i za ono sto smo radili polagati...

Hvala Ti...jer nam iz Svoje milosti dajes ono sto ne zasluzujemo...hvala Ti...neka hvala prema Tebi nikad ne prestane...

Oprosti nam ja Rabby...iskusenja koja nam ti saljes, da bi nas ucinio boljim, dodju nam kao teret...jer Gospodaru moj, nezadovoljni smo....zaboravljamo....oprosti nam...oprosti....

Hvala Ti, hvala na svakom stanju...hvala..

Znala sam da dolazis. Cini mi se ove godine si brzi nego prosle. Ali moje te srce osjetilo nije. Tvoj dolazak ja suteci u mislima, u osjecajima, u srcu ocekivah. Neimadoh trepataj oka, niti uzdaha, ni jednog trnca kroz tijelo kad spomenuse da si blizu.

Strah me je obuzeo....kakav kamen postadoh ja.

U gostima si mi prvi dan. I vec te grlim od ljubavi, treptim od uzbudjenja...osjecaj se vratio, kroz strah priznajem ne jos tako jak. Ali osjecam da bedeme, koje su sagradile ovozemaljske smutnje, rusis polagahno....volim te, ja te volim.

Ljubav koju cu tebi dati, ako da Onaj koji je tvoj tvorac, neka bude znak ljubavi prema Njemu.

Moja zrtva nije nista...kolika je milost dosla sa tobom, moj prijatelju, od Gospdara naseg zajednickog.

Zelja, koja se u dovi preplice, je da te prigrlim cijelim svojim bicem...da zaboravin na sve sto me od tebe bijase udaljilo....da mi druzenje sa tobom bude jedino zadovoljstvo ovih dana...a da to zadovoljstvo ostane u grudima mojim....da te ispartim bolja...i da te docekam jos bolja.

Gospodaru, Ti koji si iz svoje milosti dao da uzivamo u ovom mjesecu, oprosti nase grijehe i daj nam razuma kojim cemo barem na tren shavtiti koju milost na nas Ti spustas. Oprosti ja Rahman na oholosti, samoljublju....jedini koji zaskuzuje ljubav si Ti....pomozi nam da postanemo i ostanemo iskreni robovi Tvoji.

Amiin!

Neka je djete Afganistana

Ziva rana svakog muslimana!!!