HAVA

HAVA

Biti na pravom putu je najveci uspjeh na ovom svijetu

07.06.2013.

vrijeme

zasto vrijeme kao da stane kad se covjek namazu posveti... zasto vrijeme sporije tece sto se namaz sporije obavlja... nije li to zato sto je vrijeme provedeno na namazu jedino ne izgubljeno vrijeme... jeste

23.03.2008.

...

Izgubih u kilometrima mozdanih vijuga
Sopstvenih
Sopstvenu insipraciju
Ali nije me oblila tuga
Pa nisam djete da radi tog placem
Prelazim u akciju
Za izvorom insipracije skacem
Ustvari trcim...ili kao spijun
Mozda pijun...sunjam se
Nasla bi se
Inspiracija...ali izgubih se ja...
Eh u tome je problem
Pogled upucujem
Srcu..
Sta u njemu pise
Procitah svaku rijec
Nadjoh se...
 
Zasto smisao traziti
U beskraju svemira
Kojem nema nemira
Nego harmonija
Kad se ta ista harmonija u tebi krije.
I nista izgubljeno nije
Pa da se traziti mora
Samo je zaboravljeno
Ostavljeno
Kao da je nepotrebno...
A u srcu je Veliko ime
Ispisano
Pokretac...lijek
Zato je besmileno
Treziti inspiraciju
Ili bilo sta drugo da bi se ispisale rijeci
O necemu sto ce ionako proci
Smisao si ti
Tvoj zivot...put kojim hodis
Jer si sa ciljem stvoren
Robuj Stvoritelju
A ne sebi
Da se ne izgubis na samom pocetku
Prijatelju...
 
Izgubih inspiraciju
Jer mi je njen izvor bio
Kratka vijeka
 
Okreni sebe ka nepresusnom izvoru
Nestani u beskrajnom moru
Gdje ces zaista postojati.
 
 
22.03.2008.

Konjicke dzamije

Ocituju same...po sebi...ali jos vise zajedno
Pozivaju na spas...na kalnjanje
Ne samo svojim izgledom
Kupolom, munarom
Ili cak vodom
Koja se daje samo za abdetsko pranje
U haremu svake od njih
Ili mujezinskim glasom
Kad ezan uci
Da je spas u namazu
Nije samo on tu da poruci...
Ocituju same po sebi...ali jos vise zajedno
Kad se divis
Panorami grada
Ne budi slijep...bolje ti je da vidis
Kako svojim brojem ocituju
Te vitke ljepotice
A glasom nadaleko poznate pjevacice
Koliko je temeljnih stubova vjere
Ocitju....jos vise upozoravaju
Po cemu se djela mjere...
29.01.2008.

na nebu iznad Konjica rijec Allah

„Allah je taj koji vjetrove salje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoce, rasprostire i na komade djeli, pa ti vidis kisu kako iz njih pada, i kad je On na one robove Svoje na koje zeli prolije, oni se odjednom radoscu ispune,“
(Ar-Rum, 48. ajet)
 
 
(autenticni snimak)
 
 
 
 
 
 
„Na Zemlji su dokazi za one koji cvrsto vjeruju, a i u vama samima - zar ne vidite?“
(Ez-Zarijat, 21-22)
22.12.2007.

...

 

 

Zadovoljstvo prolaznog dana

U kojem srecu tarzih

Ostade na dusi samo kao rana

I razlog sto lice suzom skvasih...

 

 

09.11.2007.

...

Prsa su mi postala tjesna,
Svoju bol odagnati ne mogu.
Zbog tegoba svojih obracam se Bogu
Ali moja glava posta bjesna,
Kao da mi On dovoljan nije,
Kao da ce mi neko drugi pomoci prije.
Ne osjecam vise, ne streptim
Pred prijestoljem Svemilosti Njegove.
Bojim se istinitosti misli koje pustim,
Da ko lastavica, zurno i veselo
Kroz moju glavu prolete.
Bojim se da ce moje celo
Ostati cisto, glatko, bez harfa jednoga
Pa da procitati na njemu ne mozete
Da vjerujem u Svevisnjeg Boga...
 
Sacuvaj me Boze
Bjesnila koje moju glavu zauzima,
Sacuvaj me Boze,
Oholosti koje moje srce prozima.
Sacuvaj me Boze,
Puta koji vodi u provaliju,
Sacuvaj me Boze,
Pomisli da zasluzujem ovu avliju....
 
 
 
 
11.10.2007.

...

10.10.2007.

Odlazi...dolazi

 

 

"...pusta kuca, srce se stuzilo..."

 

I ne bila pusta nakon sto iz nje ode dragi joj gost.

Srce se stuzilo...naviklo je ono na post...

Pa kad ode onaj cijim prisustvom su sejtani u lance baceni

Kad u zavodjenje srca slaba budu vraceni

Kako srce svoj post da zadrzi

Kako da mu on od dunjaluckih ljepota bude drazi...

 

"...bajram dodje, mirisu avlije..."

 

Nejma sad onog mirisa koji je svaku avliju znao obuzeti

Nejma onog behara, u srcima sakrivena, koje zna zamirisati

Nejma onog osmijeha sa suzom u oku

Nejma snazne ruke koja miluje slabasnu ruku...

Gdje se izgubilo ono bogastvo bez zlatnog sjaja

Gjde je nestala veza...ona jedina koja ljude spaja...

 

"...Dzennetlije putuju, svom se dostu raduju..."

 

"A ti, o duso smirena, Gospodaru svome vrati se zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa udji medju robove Moje, i udji u dzennet Moj."

 ( Al-fagr, 27-30 ajet )

 

01.10.2007.

Sudnji dan

 

 

 

Cekajuci svoj red...pripremam odgovore

Ali kako cu za protraceni zivot

Kako za svoje grijehe naci izgovore...

A zar se izgovori naci mogu

Ne podmeci sam sebi nogu...

Zar konacni ispit nije pred Sveznajucim

Zar da se lazima okoristis pred Njim.

Pun grijeha svojih...sam sebi predat...

Ne pitam se gdje je moje celjade

Gdje su mi roditelji...gdje mi je brat

Ova ledja nose jade

Sve je to zbog nepravde

Koju sam sebi ucinih....a uputise me dobri ljudi

Da se imanom napune moje grudi

Ucise me svakim danom

Ali se moje grudi zaodjenuse dunjalukom

Zato se sad sa tertom druzim

Da se u vatri uzarenoj przim

Sprijeciti moze samo Allahu-l-'Azim...

Tezak li je ovaj dan...kajanje mi moje ne pomaze

Uzvikivanje moje o Boze, o Boze...

Vakta je za to dovoljno bilo

Sad snosi teret sto se ono zabadava dalo...

Tezak li je i starsan ovaj dan...kad je puna vreca grijeha

Istina je velika ovaj dan...

Kamo srece da sam imao vise straha

Od polganja racuna...pred Sveznajucem...na Sudnji dan...

 

Molimo te Allahu milostivi da u zaborav ne dajemo istinu....istinu da cemo se pred Velicinom Tvojom svi sakupiti i za ono sto smo radili polagati...

Hvala Ti...jer nam iz Svoje milosti dajes ono sto ne zasluzujemo...hvala Ti...neka hvala prema Tebi nikad ne prestane...

Oprosti nam ja Rabby...iskusenja koja nam ti saljes, da bi nas ucinio boljim, dodju nam kao teret...jer Gospodaru moj, nezadovoljni smo....zaboravljamo....oprosti nam...oprosti....

Hvala Ti, hvala na svakom stanju...hvala..

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

13.09.2007.

Bujrum najbolji prijatelju

Znala sam da dolazis. Cini mi se ove godine si brzi nego prosle. Ali moje te srce osjetilo nije. Tvoj dolazak ja suteci u mislima, u osjecajima, u srcu ocekivah. Neimadoh trepataj oka, niti uzdaha, ni jednog trnca kroz tijelo kad spomenuse da si blizu.

Strah me je obuzeo....kakav kamen postadoh ja.

 

U gostima si mi prvi dan. I vec te grlim od ljubavi, treptim od uzbudjenja...osjecaj se vratio, kroz strah priznajem ne jos tako jak. Ali osjecam da bedeme, koje su sagradile ovozemaljske smutnje, rusis polagahno....volim te, ja te volim.

Ljubav koju cu tebi dati, ako da Onaj koji je tvoj tvorac, neka bude znak ljubavi prema Njemu.

Moja zrtva nije nista...kolika je milost dosla sa tobom, moj prijatelju, od Gospdara naseg zajednickog.

Zelja, koja se u dovi preplice, je da te prigrlim cijelim svojim bicem...da zaboravin na sve sto me od tebe bijase udaljilo....da mi druzenje sa tobom bude jedino zadovoljstvo ovih dana...a da to zadovoljstvo ostane u grudima mojim....da te ispartim bolja...i da te docekam jos bolja.

 

Gospodaru, Ti koji si iz svoje milosti dao da uzivamo u ovom mjesecu, oprosti nase grijehe i daj nam razuma kojim cemo barem na tren shavtiti koju milost na nas Ti spustas. Oprosti ja Rahman na oholosti, samoljublju....jedini koji zaskuzuje ljubav si Ti....pomozi nam da postanemo i ostanemo iskreni robovi Tvoji.

Amiin!


Stariji postovi